U našoj uzgajivačnici uzgoj ptica temelji se na dugogodišnjem bogatom iskustvu uzgajivača Danijela Žanića koji je ujedno i vlasnik uzgajivačnice i odgovorna osoba za kompletan uzgoj u uzgajivačnici egzotičnih ptica AMADINA. U daljnjem tekstu tako prenosimo njegovo iskustvo koje će pomoći svakoj zainteresiranoj osobi koja želi početi s uzgojem egzota ili pak želi svojem kućnom ljubimcu pružiti najbolje.

 

Danijel Žanić: UZGOJ GOULDOVIH AMADINA

 

Uzgojem Gouldovih amadina počeo sam se baviti sasvim slučajno, prije 7-8 godina, kada sam surfajući internetom naišao na fotografiju ove prekrasne ptice i to je bilo to. Euforično sam odlučio nabaviti prvi, a zatim i drugi par Gouldica. Ubrzo sam shvatio da uzgoj ovih ptica nije lagan. Literature o ovim pticama u Hrvatskoj trenutno nema, a i na engleskom jeziku je dosta oskudna. Par knjižica kupio sam putem interneta i počeo, uz savjete iskusnijih uzgajivača, vlastiti uzgoj.

Nakon početničke sreće (sezona 2005. – od 2 para Gouldica 16 malih ptića), počeli su i problemi (dizanje parova sa jaja u gnijezdu, izbacivanje malih ptića iz gnijezda, napuštanje malih ptića i sl.). Sve me je to poprilično obeshrabrilo, što me je navelo da se poslužim zamjenskim roditeljima u uzgoju (Australskim zebrastim zebama i Japanskim galebićima). No, tu se može javiti problem kada dođe vrijeme odvajanja ptića od roditelja (samostalno hranjenje). Australske zebraste zebe kraće hrane svoju mladunčad (npr. sa oko 28 dana mlade Australske zebraste zebe su potpuno samostalne). Mlade Gouldove amadine realno postaju samostalne oko 35 – 40 dana od izliieganja. Imao sam iskustava da se najranije od roditelja mogu odvojiti s navršenih 32 dana života. Zamjenski roditelji (Australske zebraste zebe) vrlo često poslije četiri tjedna počinju ponovno raditi gnijezdo, pa već ženke i nesu nova jaja u gnijezdo. Tada se može dogoditi da počnu čupati perje s mladih ptica, tući ih, tjerati i odbijati ih hraniti. Genetski slabiji primjerci mladih Gouldica tada mogu uginuti. Japanski galebići pogodniji su za ulogu „zamjenskih“ roditelja – problemi s njima su zanemarivi. Mnogi uzgajivači protivnici su korištenja „zamjenskih“ roditelja kod Gouldica, zbog razlike, prvenstveno u roditeljskom nagonu kod takvih ptica. Osobno nisam nikad primijetio nikakve razlike u ponašanju mladih Gouldovih amadina othranjenih od strane “pravih” i “zamjenskih” roditelja u ponašanju, nagonima, roditeljstvu i sl.

Mnogi uzgajivači sasvim uspješno uzgajaju Gouldice u vanjskim uvjetima, držeći ih u zimskim mjesecima u negrijanim prostorima pa čak i na otvorenom, no osobnog sam uvjerenja da pticama treba pružiti uvjete iz njihovog prirodnog staništa – za Gouldice to znači temperatura držanja od oko 21 do 25°C uz vlažnost zraka od 55 do 65 %. U vrijeme parenja i izlijeganja mladih, idealno je održavati temperaturu od 26 do 28°C uz vlažnost zraka 70 do 80%. Također, ukoliko ptice držimo u zatvorenoj prostoriji, obavezno ih je osvijetliti osvjetljenjem sa UV-zračenjem (sun light – 5600K).  Istim postupkom osigurati ćemo pticama dovoljno vitamina D3 koji je neophodan za apsorpciju dovoljne količine kalcija. Također nužno je osigurati i dobru ventilaciju. Pridržavajući se ovih osnovnih uvjeta za držanje odnosno uzgoj Gould amadina i rezultati će biti ubrzo vidljivi. Ptice će se kvalitetnije i ljepše izmitariti, biti će u dobroj kondiciji, potpuno spremne za parenje i uzgoj. Problemi tipa napuštanja jaja, mladih i sl. svesti će se na minimum jer će se jedinke osjećati potpuno sposobne othraniti mladi naraštaj.

Osobno preferiram uzgoj u parovima, u odvojenim kavezima. Tako je lakše kontrolirati uzgoj i dobivati točno određene mutacije koje priželjkujemo. Uzgoj ovih prekrasnih ptica nije baš lagan, što pokazuje i relativno mali broj uzgajivača ove egzote, no nadam se da će se ova ptica popularizirati na pravi način i da će se isto promijeniti.